Rudolf Maier stručno manevrira hvatačem dizalice svog Arocsa kako bi podigao priključno vozilo koje se nalazi na stražnjem dijelu vozila. Pažljivo spušta dvoosovinsku jedinicu na tlo iza kamiona. Zatim hvata jedan od moćnih trupaca koji leži na rubu šumskog puta. Podiže golemi komad drveta i polaže ga uz nazubljeni element dizalice koji je dobio naziv češalj. Sad može koristiti deblo da bi manevrirao priključnim vozilom prema natrag i namjestio ga u pravilan položaj. Utovar preostalih debla može početi.

Maier je direktor poduzeća za prijevoz drva s tri zaposlenika, smještenog u Lierbachu, središnjem dijelu Schwarzwalda. Ovaj poduzetnik sam vozi svoja vozila i svojevrsni je virtuoz u upravljanju dizalicom. Trupce težine do dvije tone može okretati iznenađujuće brzo i precizno te ih smjestiti savršeno između vučnog vozila i prikolice. Po završetku utovara čine stabilnu jedinicu koja se može sigurno prevesti do pilane.

„Morate razviti osjećaj za drvo, točno procijeniti gdje treba primiti deblo, njegovu težinu i može li ga dizalica podići ili je utovar potrebno obaviti u dva manevra”, objašnjava 51‑godišnjak. „Kod nekih debala čak i dizalica dosegne svoje granice.”

Čak i dok upravlja tegljačem s prikolicom u uskim predjelima šume, svaki je manevar direktora poduzeća savršen. Impresivno je gledati teško gospodarsko vozilo za prijevoz trupaca dok se spušta u dolinu slabo učvršćenim stazama: žute upozoravajuće žaruljice na prednjem i stražnjem dijelu pale se i gase u istom ritmu. Maier prevozi 40 tona tereta centimetarski precizno kroz svaku serpentinu. Čini se da priključnim vozilom – koje je s Arocsom povezano samo trupcima i tankim kabelima – upravlja nevidljiva ruka jer uvijek savršeno prati trak vučnog vozila.

Proizvođač nadgradnji Doll razvio je priključno vozilo tipa ratioplus u suradnji s Institutom za tehnologiju u Karlsruheu. Rudolf Maier sudjelovao je u njegovom razvoju testirajući ga u praksi. „Sustav automatskog upravljanja u istom traku ogromna je pomoć, posebno u šumi”, tvrdi Maier. Ipak, sve što se događa oko prikolice prate i kamere – sigurno je sigurno. A ako je zavoj ipak preuzak, vozač tijekom vožnje može osovine priključnog vozila ratioplus prilagoditi daljinskim upravljačem tako da skup vozila još uvijek može proći zavoj.

Pametno priključno vozilo poduzeća Doll nije jedina posebnost ovog vozila, posebno je i vučno vozilo: novi kamion za prijevoz trupaca koji pripada Rudolfu Maieru prvi je takve vrste razvijen na temelju Arocsa s kamerom MirrorCam. Vozilo je opremljeno kokpitom Multimedia Cockpit, optimiranim upravljanjem tempomatom i mjenjačem Predictive Powertrain Control i kamerom MirrorCam.

Maieru se posebno sviđa digitalni retrovizor: „Prljavština i voda ne mogu naštetiti sustavu pa je stoga bolji od staklenog retrovizora. Osim toga, u šumi grane često udaraju u retrovizore. To nije slučaj s malim držačima kamere MirrorCam. Dobrim smatram i to što je pogled kroz bočna stakla slobodan jer su kamere smještene gore na krovu i nijedan retrovizor ne zaklanja pogled. To uvelike olakšava manevriranje i prolazak kroz uske zavoje.”

Maier se odlučio za Arocs 2658 6×4 sa zračnim ovjesom i međuosovinskim razmakom 3,90 metara. Vozilo pokreće vrhunski motor OM 473 obujma 15,6 litara, velike snage 425 kW i s najvećim okretnim momentom 2.800 njutnmetara. Zahvaljujući tome, skup vozila će suvereno svladati najstrmije uspone regije Schwarzwald.

Maier od 1989. kupuje teretna vozila u Mercedes‑Benzu. Arocs je već dvanaesti kamion sa zvijezdom koji posjeduje. Budući da su sadašnji, osobito robusni i štedljivi 6‑cilindarski redni motori viši od nekadašnjih V‑motora, Maier je kod proizvođača preinaki Bickel naručio izradu ureza na krovu. Sad svoju dizalicu Loglift, tipa 251 s varijabilnom pumpom može spustiti na kabinu za vozača ako je vozilo opterećeno, a visina ostaje niža od 3,95 metara.

„Postoje i dizalice koje se mogu složiti iza vozačeve kabine”, objašnjava Maier. „Za njih nije potreban urez na krovu, ali su ti modeli teški i potrebno im je više prostora za ugradnju. U tom bi slučaju imao manje korisne nosivosti i morao bih se odlučiti za duži međuosovinski razmak, što bi rezultiralo smanjenom upravljivošću.”

Ovaj prijevoznik jednostavno želi najbolje vozilo za šumu i cestu. „Dugo sam u ovom poslu i ne želim raditi kompromise koji će smanjiti učinkovitost i sigurnost.” Njegovi klijenti, prije svega pilane, poduzeća koja upravljaju šumama i trgovci drvom podržavaju njegov stav. Znaju da će Maier uvijek prevesti trupce onako kako je dogovoreno.

U davna vremena su se trupci srebrne jele prevozili ogromnim splavovima od pritoka Rajne u Schwarzwaldu do Amsterdama i koristili za brodogradnju. Danas se dugi trupci u pravilu koriste kao građevni materijal, na primjer za krovne nosače. „Rogovi su obično dulji od deset metara i trebali bi biti izrađeni od jednog komada”, pojašnjava Rudolf Maier čiji se djed također bavio prijevozom drva. „Trupci koje prevozim dugački su do 20 metara. Tako pilar od velikog debla može odabrati najbolji komad za svoje grede.” To rekavši istovari svoja drva u pilani Müller u dolini Rench u podnožju Schwarzwalda – brzo i sigurno, kao pravi virtuoz na dizalicama.