Vulkan, tropske šume i Indijski ocean: Île de La Réunion turistički je raj. Međutim, infrastruktura predstavlja ogromne izazove za prijevoznike kao što je Jimmy Soucramanien. Sve se nade polažu u autocestu u moru.

„Ujutro jednostavno planirajte pola sata više”, tim se riječima Jimmy Soucramanien prve večeri na otoku oprašta od tima „Transport”. Pola sata više? Ali hotel je udaljen samo pet kilometara! Ujutro, na putu do špedicije 48‑godišnjeg poduzetnika, razlog postaje jasan: na obalnoj cesti ispred Saint‑Denisa, glavnog grada otoka Île de La Réunion, maksimalna je brzina kretanja brzina hoda.

„Nama je to svakodnevica”, kaže Jimmy Soucramanien za suzdržanim smiješkom. On posjeduje vozni park s dvanaest Mercedes‑Benzovih vozila. Njegova tvrtka pokriva gotovo sve potrebe transporta na otoku. Dio njegova voznog parka prevozi pošiljke po nalogu pošte, a druga vozila vuku prikolice s pićem i namirnicama za velike lance supermarketa. Građevinski i rasuti materijali također su dio robe koja se prevozi. Jimmy Soucramanien baš je nedavno za svoj vozni park nabavio poluprikolicu s pomičnim dnom za prijevoz reciklažnog otpada.

Rute teretnih vozila odražavaju raznolikost prevezenog tereta: vozači Jimmyja Soucramaniena voze do svih mjesta na otoku do kojih se može doći teretnim vozilom. „Promet je pritom uvijek velika briga”, kaže poduzetnik.

„Otok okupljanja” glasi doslovni prijevod francuskog prekomorskog departmana usred Indijskog oceana. Otok je bio nenaseljen do 17. stoljeća, kada su se francuski doseljenici ondje naselili. Tijekom stoljeća doseljavali su stanovnici sa svih kontinenata i iz najrazličitijih etničkih skupina. Raznolikost i prije svega miran suživot sastavni su dio kolektivnog identiteta otoka i za Jimmyja Soucramaniena razlog zašto je na ovom otoku tako ugodno živjeti.

Gotovo jedna trećina od 855.000 stanovnika živi na sjeverozapadu ovog vulkanskog otoka. Pravo je usko grlo obalna cesta koja spaja gradove Saint‑Denis i Saint‑Paul, između kojih se nalazi i „Le Port” – najvažnija luka na otoku i Réunionova vrata u svijet. Ono što u nju stigne, potrebno je distribuirati po otoku, a to nije uvijek jednostavno. Posebice u ovo doba godine, za vrijeme žetve šećerne trske, uobičajenu prometnu situaciju pogoršavaju i nebrojeni traktori.

Kako bi doskočio prometnom kaosu, Jimmy Soucramanien odlučio se za decentralizirani razmještaj svojih teretnih vozila. Svoja je vozila pozicionirao po cijelom otoku, tako da se ona nalaze što je moguće bliže najčešćim područjima primjene. „Nastojimo skratiti putove što je moguće više.” Dodatni su recept pouzdani vozači i snažan vozni park s teretnim vozilima kojima njegovi ljudi rado upravljaju.

Svoje nade logističko poduzeće osim toga polaže u moćnu građevinu koja se izdiže uz obalnu cestu. To je najskuplji projekt autoceste u povijesti Francuske: Nouvelle Route du Littoral.

Među onima koji se već jako vesele novoj prometnoj poveznici je i Gerald Victoire. Već je 12 godina jedan od vozača Jimmyja Soucramaniena. „Na obalnoj cesti uvijek moramo računati s odronima kamenja ili visokim valovima. Toga bi nas ubuduće trebala poštedjeti cesta Nouvelle Route du Littoral”, govori 46‑godišnjak, dok Active Drive Assist polako, ali sigurno upravlja vozilom Actros 1863 Ultimate Racing Edition.

Cesta je prazna, s mora se osjeća lagan povjetarac, a morska je površina mirna. Teško je povjerovati da je ovaj odjeljak ceste iz sigurnosnih razloga zatvoren oko 30 dana u godini. „Za prijevoz teških tereta najvažnija opskrbna ruta u tom je slučaju blokirana, a alternativa kroz gorje ne postoji”, kaže Gerald Victoire.

I Jimmy Soucramanien nada se što bržem završetku projekta i uvjereno kaže: „Nova obalna cesta učinit će promet znatno sigurnijim.”

Jimmy Soucramanien započeo je svoju karijeru sredinom 1990‑ih kao vozač tegljača s kiper poluprikolicom. No to nije slučajnost: „Moj otac Lucien osnovao je prijevozničko poduzeće 1966. godine. Ovu tradiciju moja braća i ja nastavljamo s ponosom." Jimmyja Soucramaniena strast za kamionima nije napustila tijekom godina, a onaj tko s njim razgovara to odmah osjeća. Svoja teretna vozila uvijek konfigurira sam, a ako ima priliku za nabavu ekskluzivnog posebnog modela, poduzetnik će je objeručke prihvatiti – kao nedavno Actros Ultimate Racing Edition.

Jimmy Soucramanien za svoju je strast spreman krenuti i na put oko svijeta. Četiri puta posjetio je Mercedes‑Benzovu tvornicu u Wörthu i nebrojene stručne sajmove u kontinentalnoj Europi, što ipak podrazumijeva najmanje jedanaest sati leta. Takav je entuzijazam zarazan: njegova 13‑godišnjeg sina Enza može se često zateći u dvorištu poduzeća. Za upravljačem sjedi s istom iskrom u očima kao i njegov otac.