Godina 1981. označava početak novog desetljeća, a „Mercedes‑Benz Transport” uvijek ide ukorak s aktualnim zbivanjima. Osvrt na tada novo teretno vozilo i uzbudljive projekte.

Već u prvom izdanju uredništvo časopisa „Mercedes‑Benz Transport” svoje čitatelje poziva na „upoznavanje novih Mercedes‑Benz vozila za teške terete u osamdesetim godinama”. „Druženje u Marseilleu” – naslov je članka – gdje više od 70 stručnih novinara iz cijele Europe ima priliku testirati mnogo vozila, od 1625 S preko 2028 LS pa sve do 2223 s velikom vozačkom kabinom. „Dionica je bila dugačka 36,7 kilometara i imala je uspone i do deset posto. Nitko od novinara nije htio propustiti priliku za probnu vožnju. Mišljenje je stručnjaka jednoglasno: ,Tvrtka Daimler‑Benz AG svojim je novim modelima spremna za budućnost’”, stoji u izvještaju.

Za napredak ponekad se treba i zaustaviti – i to pravodobno, da budemo precizni. Za to se kod teških teretnih vozila od 1981. brine sigurnosni standard koji je razvila tvrtka Daimler‑Benz AG i bez kojeg se otada više ne može: sustav protiv blokiranja kotača ili kratko ABS.

Više od 100 stručnih novinara slilo se u finski Rovaniemi kako bi upoznali taj novi sustav. Njegov je razvoj bio znatno složeniji od rješenja za osobna vozila. „Sjetite se samo tegljača i kompozicija s velikim brojem zglobova, velikih razlika u težini i opterećenju, te velikih dinamičnih opterećenja osovine koja ABS mora svladati.” Trud je nagrađen: „Tek se usavršavanjem kočnog sustava za gospodarska vozila u sustav protiv blokiranja kotača u postupak kočenja ne uključuju samo najekstremniji vremenski uvjeti i uvjeti na kolniku, nego i vozač – neovisno o kvaliteti”, tada je napisalo uredništvo.

Dolina Gutachtal u Schwarzwaldu 1981. godine poprište je „nenadmašne prezentacije. Akrobati između neba i zemlje samo su mostograditelji”, navodi uredništvo. „Dva muškarca čuče na uskim željeznim nosačima na rubu ponora, na 94 metra visine. Osigurani samo užetom montiraju sljedeći dio mosta u dolini Gutachtal.” Kamioni u međuvremenu voze bez prestanka: „Miješalica za beton na podvozju Mercedes‑Benz 2224 B/6×4 odn. 2626 B/6×4. Prije svega traži se pouzdanost, i to ne samo kod ovih glomaznih gromada.” Betonira se na licu mjesta takozvanom metodom konzolne gradnje uz pomoć pomične oplate. Svaki se tjedan četiri do pet metara mosta „lijepi” na već dovršenu konstrukciju.

„Transport” je 1981. znao nagraditi i rezultate za upravljačem. Pod naslovom „Haribo veseli vozače” časopis je izvijestio o vozačima Wendorffu i Susenu. Ovu je dvojicu zaposlenika tog proizvođača slatkiša tvrtka Mercedes‑Benz AG u Bonnu nagradila kao kilometarske milijunaše. Wendorff i Susen svakodnevno su za svoje poduzeće upravljali modelom 1632 prešavši više od milijun kilometara – s prvim motorom, što se tada nikako nije podrazumijevalo. Za to su dobili certifikat, počasnu značku i poklon.

Visoko se uspela u srpnju 1981. sa „zvijezdom za Bruxelles”. Najveća rotirajuća Mercedesova zvijezda izvan Njemačke, čiji se uzor nalazio na berlinskom Europacentru, na niskoj je poluprikolici prevezena iz Stuttgarta u Bruxelles. Uz pomoć dizalice došla je na svoje mjesto – na visini od 122 metra na krovu zgrade Centre International Rogier.